Seobe
U tvojoj kosi sam sakrio zvezde
mesec u kući od dlanova
ispod kaputa dve ranjene ptice
i dugu iz moga jastuka
Na tvome vratu mi ostale usne
u džepu plava marama
brodovi neki daleki u oku
poslednja tramvajska stanica
Jeftina noć za sve, neverne drugove
i ceo svet nek sagori
samo da tebe prebolim
Bolje da sam druge ljubio
radosti moja, moja nevero
k'o besan pas lajem noćima
na tvoje prozore
Loš znak iznad kreveta
ceo plafon se raspao
sanjam miševe, a nisam zaspao
Ja znam da sam prežaljen
i da brzo ću nestati
a ipak govorim da ću prestati.
ne, ne, ne, kad bi barem oka sklopio
ne, ne, ne, da l' bi se k'o led istopio?
ne, ne, ne, kad bi barem oka sklopio
ne, ne, ne, da l' bi zadnju nadu propio?
Blagi Bože, podigni me,
ja bih ponovo hodao
ja bih život otkupio
jer sam ga đavolu prodao.
Loš znak, kazna Božija,
zmije vise k'o lusteri,
po mojim grudima gmižu gušteri.
Ja znam da sam prežaljen
i da brzo ću nestati,
a ipak govorim da ću prestati.
ne, ne, ne, kad bi barem oka sklopio
ne, ne, ne, da l' bi se k'o led istopio?
ne, ne, ne, kad bi barem oka sklopio
ne, ne, ne, da l' bi zadnju nadu propio?
Blagi Bože, podigni me,
ja bih ponovo hodao
ja bih život otkupio
jer sam ga đavolu prodao.
Kad ljubav izda sva vrata se zatvore
proleće kasni, a oči ne govore
jednom se ljubi, a ti razvenčavaš se
prsten od želja bacaš u oblake
Neću te kleti, vesela budi mi
nek ti od sunca budu svi putevi
neka ti ljubav moja nad snovima bdi
neka ti od ptica budu prozori
Mirišu aprilske noći
na tvoja nedra medena
ko li ih sada ljubi
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Svetlana.......
Uzalud noć ti šapuće ime,
i još te ima na krevetu
hladnija ti si od svake zime
misli mi gradom vrludaju.
Parfemske priče ne podnosim,
čase sa zvezdama ispijam sam.
Od naše vatre samo dim,
pobeg'o mesec sa prozora.
Beduin tvoje duše bio sam
svetovi svi se ruše sanjao sam
ja sebe nikad neću da ti dam,
ne igram ruski rulet.
Jutro je moje prepuno rose
tvoje me mrze godine
mene još uvek vetrovi nose
a tebi se davno desilo sve
Odlazi noć, voze tramvaji poslednju partiju
nestajem nosi me vetar k'o zgaženu hartiju
odlazi noć plašljive oči sanjivo pitanje
sačekaj da rasanim reči sačekaj svitanje
Jednom kad noć probudi te kad ne bude važno k'o pre
priseti se barem na tren jednom kad ne bude me
Hej još samo ovu noć mi daj
ne trebam više
hej i biće dovoljno za kraj
Umire noć poslednju zvezdu skrivaju oblaci
ne plaši se jednom kad snove probude koraci
Jednom kad noć probudi te kad ne bude važno k'o pre
priseti se barem na tren jednom kad ne bude me
Hej još samo ovu noć mi daj
ne trebam više
hej i biće dovoljno za kraj
Moja curica izgubila san
Ja ga naš'o pa ne dam
Sanja ona čak o Holivudu
I šta se sad zbiva
Glavna zvezda je potpisuje se
Nekom tipu iz Rima
Luduju za njom u podmoskovlju
i šta se sad zbiva
Oduvek htela je
Da svet se vrti oko nje
Noćas se probudi,
kraljice
Pusti to, hajde da se volimo,
prebolećeš svoje sne kad te ruke zagrle
i odnesu...
Od žurbe tvojih zuba tragovi
Ti ljubiš uvek tako da boli
Za tebe nikad nema granice
Ja nisam pastuv, crna ždrebice
Ti voliš divlje guske
ti voliš divlje žene
Ja vodim mrtvu trku
Ulazim u tebe kao u crkvu
Ne, ne, ne, ja ne mogu više
Ne, ne, ne, loše mi se piše
Kazanova, to tebi treba
Ja sam samo čovek od meda
Ja sam slobodan kao rajska ptica
i od otrova tvoga ja sam imun
al zbog nekih tvojih besmislica
ja sam isceđen, žut sam kao limun.
Ne valjam Bogu ni ljudima,
ti nemaš srce u grudima
ti si mi noćna mora
nekome najbolja - za mene najgora
Na žalost, s'tobom ne mogu dalje.
Ni više nemam šta da ti dam.
Na drugu stranu život me šalje
na kraju uvek ostanem sam.
Oooo, beli tragovi
oooo, na tvojoj suknjici.
Priča je tvoja bez predaha,
laž viri iz tvog osmeha.
kriješ od mene stare razloge,
u oku bele zastave.
Ooo, misliš imam živce kao slon
kad nisi sa drugim bila - a šta ti je to?
Oooo, beli tragovi
oooo, na tvojoj suknjici.
Ni tvoje suze bez očiju
ne mogu da te sakriju
noćni znak se jutrom otkrio
gledaš me tupo, sanjivo.
Ooo, misliš imam živce kao slon
kad nisi sa drugim bila - a šta ti je to?
Ptice lete na jug,
I vracaju se,
Ljudi ognjišta gase,
Zauvek odlaze.
Zemljina nedra
Su velika k'o Bog,
Sa mlekom za sve.
Najveći jad je ostaviti dom,
Od nemila do nedraga,
Pred sudbinom zlom.
Ne ostaju tragovi,
Pesme grobovi ne pevaju.