- Ljubav putuje pod lažnim imenom (A. Pecotić)
Znam, al prevari me, i pogrešan čovjek mi u život uđe
Znam, al prevari me, pa rasipam srce kao da je tuđe
Znam da negdje si ti, al sudbina šuti i ne podiže glas
Znam da prave niti nevidljiva ruka drži poviše nas
Ali ne vidim to…
Ljubav putuje pod lažnim imenom
Da ne vidim stvari jasno kao u snu
Ljubav putuje pod lažnim imenom
Dođe i svaka želja počinje tu
Moja bol i sreća putuju s njom
Pod lažnim imenom
Znam za savršen plan, neka ti krik u meni kaže gdje sam
Znam da previše znam, al dođi i prihvati me kakva jesam
Znam da negdje si ti, al sudbina šuti i ne podiže glas
Znam da prave niti nevidljiva ruka drži poviše nas
Ali ne vidim to...
Kako sam došla u ovo stanje
Što me dosad držalo u životu
Uvjerljive laži i površno znanje
Mogli bi sakrit i goru sramotu
Krećem u napad, a stojim na mjestu
Uzimam natrag što moje bilo nije
Kad čujem tužnu ljubavnu pjesmu
Lice mi plače, a srce se smije
Jednom sam vidjela sjaj u očima svojim
Bilo je nedavno znam, već godine brojim
Svoje topline mi daj, i dođi što prije
Sunce još jednako sja, ali ne grije
Tako ću opet propustiti šansu
Dati je mirno boljoj od sebe
Ma vratit ću svoju propuštenu šansu
Ne dam je više goroj od sebe
Sad znam da bolje zaslužila jesam
Neću sve druge, hoću baš tebe
- 7 minuta - featuring: Mario Huljev (A. Pecotić)
Čini se da ti i ja smo još
Dva odvojena svijeta, neotkrivena
Nekada me dočekaš na nož
A nekada ti stojim ko salivena
Tvoja ruka me grebe
A sutra već mi fali
Sad bih dala za tebe
Što imam i što nemam, ali…
7 minuta je trajalo sve
A čekam godinama, satima
7 minuta da zavolim te
Pa da mi sreća zalupi vratima
Čini se u dane kad si moj
U sve bih pjesme tvoje ime stavila
Čini se da držim korak svoj
A čitav život slijedim tvoja pravila
Mario
O, je li znaš, je li znaš da te volim
A nije lako
I 7 očiju da imam
I 7 ruku da te držim njima
I 7 puta da te volim jače…
Ja ne bih znao kako treba da te zadržim za sebe
- Ako me voliš (A. Milutinović)
Uđi u srce moje, ko u odaje
Razbij nešto i promijeni moj svijet na tren
Jer je sreća promijenila ćud
I ne dolazi više uzalud
Ako me voliš, udahni mi zrak
U meni ljubav je pala ko mrak
Bolje me ne pitaj što želim i znam
Da me voli baš netko tko je kao ja sad
Uđi u moje snove, znaš ti dobro sve
Nekad čuda se dogode na tren
Jer je sreća promijenila ćud
I ne dolazi više uzalud
Ovaj grad kojim hodam, ništa posebno zar ne?
Ulice su sive i jednolične
Ko što su nekad moje oči bile
Novi dan, novo ime svaki put kad budim se
Nečujno ko kiša koja počinje
Ko i svi dani prije tebe
Ja sam samo svakodnevna žena
Svakodnevno drukčija od svih
Ti me pitaš, odgovora nema
Gledam te i znam da ne vidiš
Jedino što sada želim
Život koji s tobom dijelim
Da nema kraj
Kakva noć, zvijezda tamo gore umire
Mladost koja sretna mi odmahuje
Jer zna da bila je uz tebe
Sklopi oči, neka prođe neostvaren san
Spasi ovaj tren, spasi barem dan
Ovaj dan
- Ustajem, odustajem (B. Kovačić)
Kao da tu kraj mene netko diše
Možda je to tek vjetar prije kiše
Budna sam još odavno, ali oči zatvaram
Tada je sve kao prije, samo tiše
Ustajem, odustajem od želje da preživim te
Za jedan dan, za jednu noć, za danas
Zauvijek
Jutro je znam pametnije od noći
Odlučila sam, otvorit ću, evo, oči
Pričala bih u mislima o praznim jutrima
Puštam se onom vjetru da me nosi
I samo da znaš
To što plačem ne znači da trebam te
Jednako živa, s tobom il bez tebe
Prije sna u moje molitve svratiš
Tvoje ime pored ljubavi piše
Ja biram pravo da se nikad ne vratiš
Ako druga daje ti više
Iznad nas je noćas crveno nebo
Gola zemlja nam pod leđima diše
I sada znam kada gledam u visine
Da ne ostaje mi želja više
Jer zvijezde sa neba bježe, padaju svud
Oluja u tami reže srebrni put
Al prstima sklopi oči, barem na čas
Neka visine gledaju u nas
- Pamtim - duet: Nikolina Kovačević (M. Lesić)
Pamtim ulicu i lišće, kišilo je satima
Zvono što se teško stišće tu na tvojim vratima
Pamtim klince ispred zgrade, i lice poštara
Onaj okus čokolade na tvojim usnama
Pamtim sve što ima veze s tobom
To ne zaboravljam
Samo pamtim, i još borim se sa sobom
Još se oporavljam
Kada gledam unatrag
Nosim neizbrisiv trag
Sve dok život živim
Tebe pamtim
Tvoja sam srcem svim
Nikolina
Pamtim onu staru ploču, ista peta stvar ukrug
Miris hodnika po voću, i kad idem pogledu
Pamtim, srce, oči tvoje, kako da zaboravim
Nikad više takve boje, nikad takve ljubavi
- Prva dobra vijest (A. Pecotić)
Imaš pravo znati zašto drhtim u snu
Nigdje ne piše da se žene ne boje
Imaš pravo znati što me dovelo tu
I čega se odričem zbog ljubavi tvoje
Imaš pravo znati sve zaboravljeno
Istinu o meni, budi spreman na to
Imaš pravo znati, jer tvoja mi je ljubav…
Prva dobra vijest u savršen tren
Svjedok mi je Bog, sebe ti obećajem
Tama ili sjaj, otrov il lijek
Kazna Božija, ili sreća zauvijek
- Mjera ljubavi (B. Kovačić)
Da sada podvučem crtu ispod svega
Da zbrojim svu sreću, pa oduzmem od smijeha
Da mjerim metrima i gramima
Da mjerim nama samima
Da zbrojim sate i dane
I poljupce sastrane
Našu ljubav negdje ipak čeka kraj
Naša jutra samo pusti običaj
Naše vrijeme sve će više kasniti
Naša lica sve će bolje skrivati
Da smo ljubav mi preživjeli
Koji je zbroj ničega i svega
Da li da množim i dijelim i sebe i njega
Da mjerim koliko ljubav teži
Je li okrugla, dal diše dok leži
Kad ljubav kupi svak ko ju treba
Kom ju proda taj ko ju nema